Depresija je sniženo raspoloženje koje traje većinu dana i većinu vremena, te se pojavljuje u kontinuitetu najmanje dvije sedmice. Javlja se gubitak interesovanja za stvari koje su nas prije interesovale, smanjen/povećan apetit, smanjeno/pretjerano spavanje, emocionalna utrnulost... U ovom stanju kakva god da su spoljašnja dešavanja, unutrašnji doživljaj je težak i negativan, te osoba ima pesimističnu sliku o svijetu i sebi.
Faktori nastanka depresije mogu biti biološki, socijalni i mogu biti aktuelna dešavanja u našem životu. U takva dešavanja spadaju doživljeni ili zamišljeni gubitak, kada se trudimo oko nečega/nekoga i na kraju to ne dobijemo. Takođe, to mogu biti nezadovoljene potrebe i želje, gubitak smisla života, gubitak moći i ugleda, doživljaj nepravde...
U razgovoru sa klijentima, tragamo za okidačima depresije, te kada se prvi put pojavila u njihovom životu. Ispitujemo da li je biološkog, socijalnog porijekla ili je prouzrokovana aktuelnim dešavanjima. Treba spomenuti, da određen procenat depresije nema zvaničnog uzroka, stoga nam je važnije na koji način klijent održava svoje stanje depresivnim.
U psihoterapeutskim seansama, učimo klijenta da ne radi ono što mu govori depresija, a to je da se povuče, leži, zatvori u sebe i svoje prostorije. Naravno, da je teško pokrenuti se u takvom stanju, ali počinjemo sa malim koracima, kako bi iz tih aktivnosti postepeno stvarali male uspjehe i povećavali motivaciju. Te aktivnosti formiramo nakon što utvrdimo klijentove vrijednosti. Ne treba zaboraviti da čitav ovaj proces mora biti prožet empatijom i saosjećanjem od strane psihoterapeuta, za koje se smatra da su ključni faktori u tretmanu ovog fenomena.
Autor teksta: Danilo Ciganović, psiholog